1 ... 8 9 10 11 12 13 14 15 ... 29

Ogranak matice hrvatske grude - bet 12

bet12/29
Sana21.03.2017
Hajmi118.81 Kb.

Zahvale


Iskreno zahvaljujem:
- Biskupu Mostarsko-duvanjske biskupije dr. sc. Ratku Periću, koji mi je 
omogućio uvid u određenu građu Arhiva biskupskog ordinarijata u Mostaru.
- O. isusovcu Valentinu Miklobušecu, voditelju Arhiva u Filozofskom 
fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, koji mi je omogućio pristup sačuvanoj 
građi o Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti u Travniku.
- Župniku župe u Drinovcima, koji mi je omogućio uvid u arhivsku građu 
te župe.
- Knjižnici Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, koja mi je 
omogućila uvid u svoju bogatu građu.
Srećko Tomas

7. GODIŠNJAK
134

LJETOPIS OSNOVNE GLAZBENE 


ŠKOLE GRUDE


Školska godina 2012./13.


S
ažeti sjećanje na proteklu školsku godinu i zabilježiti sve što smo činili i 
čemu smo bili svjedoci zadaća je stranica našeg glazbenog ljetopisa. Na početku 
svake školske godine suočavamo se s novim izazovima. Jedni odlaze, drugi 
dolaze…
Kako novopristigle prvašiće što bolje uvesti u svijet glazbe, a naše sadašnje 
učenike motivirati kako bi zavoljeli, interpretirali i slušali melodije najboljih 
svjetskih i domaćih skladatelja? Glazbeni pedagozi suočeni su s niz poteškoća 
današnjeg vremena. Izloženost djece u najranijoj dobi elektronskim zvucima  
video igrica  i računala ne pridonosi želji za ustrajnim radom i vježbanjem, te  
nastojanjima da se vlastitim rukama izvode zahtjevnije skladbe.
Tek nakon marljivog i predanog vježbanja u početnim razredima, dolazi 
nagrada za sate provedene za instrumentom u vidu sviranja glazbenih formi 
koje uzdižu duh, te glazbenu umjetnost čine zadovoljstvom.S obzirom na 
relativno kratku povijest naše Škole pred nama su veliki  glazbeno odgojni 
i kulturološki zadaci.Unatoč nenaklonjenoj financijskoj i tradicijskoj zbilji 
Škola bilježi uspjehe i stalni razvoj. Učitelji koji svojim radom i zalaganjem 
ideje i note pretvaraju u glazbu su: Ivana Pinjuh, Ivana Pekas, Zvonimir Pejić, 
Željko Mandarić, Matea Pišković, Marina Miloš, Marija Paradžik i Mirjana 
Čuljak. Upravu škole i pomoćno osoblje čine: ravnateljica Katarina Katura, 
tajnik-računovođa Radmila Kordić i spremačica Ljiljanka Čale. U školskoj 
godini 2012. /13. u Osnovnu glazbenu školu „Grude“ je upisano 75 učenika. 
Od toga na  odjelu glasovir 50 učenika, harmonika 4 učenika i gitare 21 
učenik. Sjećamo se i svih naših učenika koji su  nastavili svoj glazbeni put 
i trenutno se bave glazbom. Tri učenika su na Odsjeku za glazbenu kulturu 
završila svoje obrazovanje i popunili radna mjesta  nastavnika glazbene kulture 
u općeobrazovnim školama, jedna  učenica je na Glazbenoj akademiji u Splitu, 
a deset učenika trenutno pohađa srednju glazbenu školu.  Učenici naše Škole 
redovito nastupaju na manifestacijama u organizaciji Matice hrvatske. Svake 

7. GODIŠNJAK
135
godine svečano obilježavamo Dan općine Grude. Škola je sa svojim tamburaškim 
sastavom, pod vodstvom učitelja Zvonimira Pejića sudjelovala  na Božićnom 
koncertu  svih glazbenih organizacija  koji je održan u župnoj crkvi  u Ledincu. 
Koncert je priređen u organizaciji Matice hrvatske Grude. U mjesecu svibnju 
svi učitelji su u svojim klasama priredili Javne sate gdje su svirali  svi učenici  u 
prisustvu svojih roditelja. Javni sat je prigoda da se svaki učenik predstavi u što 
boljem izdanju i pokaže svoju glazbenu vještinu. Završnim koncertom u lipnju 
Škola se oprostila od deset učenika završnog šestog razreda.Dva učenika su 
nastavila daljnje glazbeno obrazovanje u Srednjoj glazbenoj školi u Imotskom 
, a jedna učenica u Srednjoj glazbenoj školi u Širokome Brijegu. U organizaciji 
Škole 18. lipnja održan je koncert tamburaškog orkestra Glazbene škole „Široki 
Brijeg“ pod vodstvom Davora Markote, prof. Na programu orkestra su bila 
djela raznolika razdoblja i žanra, od klasičnog do zabavnog repertoara. Koncert 
je održan u kino dvorani Grude. To je zadnji glazbeni događaj u ovoj školskoj 
godini.
Neka ostane pisani trag vrijednih generacija učenika i učitelja.
Katarina Katura

7. GODIŠNJAK
136

GLAZBENA ŠKOLA IZ PERA UČENICE


Z
apočeti ćemo s mišlju da svatko u sebi krije neki talent, nešto što je duboko 
u nama i skrivamo to, ili nešto čime se ponosimo i što je odraz našega života.
Glazba… Najljepša umjetnost na svijetu, umjetnost predivnih zvukova. 
Život glazbenika je notno crtovlje, ali što nam vrijedi notno crtovlje bez nota? 
Život nadarenog čovjeka, odnosno njegovo notno crtovlje mora biti ispunjeno 
notama, ali i povisilicama i snizilicama. Samo takvo crtovlje će ostati zapamćeno 
kao skladba, a ne kao obična prazna  kajdanka nekog nebrušenog dijamanta.
Kao dijete čovjek otkriva svoje talente i sposobnosti, a da bi naučili nešto o 
glazbi najbolji put je glazbena škola.
Što je to glazbena škola? Institucija elegantno odjevenih profesora? Ne. To 
je ustanova u kojoj stječemo znanje o glazbi  općenito. Zaronimo li dublje 
to je ustanova u kojoj nas profesori uče o vrsti glazbe, poznatim velikim 
skladateljima, glazbenim razdobljima, vještinu sviranja, pjevanja, tonalitete.U 
ovoj ustanovi upoznajemo ljude koji idu onim smjerom kojim mi želimo ići.
Profesori otkrivaju ono što je u nama i bude u nama nadu da ćemo postati  
mladi glazbenici.
 Ja sam učenica Osnovne glazbene škole „Grude“. Već petu godinu idem u 
ovu Školu. Nije to nikakva staza obrasla trnjem, ako znate što želite biti, to će 
biti staza posuta laticama ruža. Sve je do naše volje, želje i strpljenja.Kada me 
netko upita: „Kako možeš ići u dvije škole, da li je teško?“ Ja se samo nasmijem 
i odgovor nije potreban, jer je to ono što ja volim, jer je glazba moj put.
Naša Škola je pod vodstvom ravnateljice Katarine Kature.Njenom 
upornošću iz ove male općine pronašlo se toliko nebrušenih dijamanata i 
nadarane djece.Nastava počinje u rujnu svake godine, te se odmah kreće s 
planom i programom.Ni jedan sat solfeggia nije uzalud potrošen. Na nastavi 
je mirno i tiho, osim naravno kada se pjeva i svira.Rada i discipline nikad ne 
manjka, zato su zaslužni nasmijani profesori i profesorice.Veliki i mali zbor  
početkom školske godine dobivaju pjesme koje će pjevati. Na satu instrumenta 
otkrivate sebe, lagano se prepuštate glazbi, dok profesori pažljivo prate način 
sviranja, tempo i dinamiku. Koncerte priređujemo za Božić i kraj školske 

7. GODIŠNJAK
137
godine.Osnovna glazbena škola sudjeluje na federalnim natjecanjima učenika 
glazbe, te na raznim kulturnim manifestacijama.Atmosfera u našoj Školi je 
uvijek ugodna. Iz jedne učionice čuju se prvašići koji se tek upoznaju sa svojim 
instrumentima, dok se iz ostalih učionica  čuju Mozartove, Bachove i razne 
druge skladbe.Najljepše je, bar meni vrijeme  prije Božića, kada svi žurimo u 
Školu pripremati se za Božićni koncert. Zimi nas čekaju tople učionice, tako 
da bezbrižno možemo vježbati instrument ili učiti.Ništa manje nije lijepo za 
završni koncert na kojem su đaci opušteni nakon javnih sati i ispita.Javni sat 
je poseban sat kada naši roditelji slušaju kako sviramo. Na kraju svake školske 
godine profesori nas ohrabruju da ne odustanemo , te da slijedimo svoj put, jer 
je glazba ono što nas vodi i opušta.Uz trud i upornost svatko od nas glazbenika 
može postati čovjek kakav želi i doći do cilja.
Eto, to je ukratko smisao glazbene škole. Ako se odlučite pridružiti glazbenoj 
školi sigurno ćete naučiti nešto pozitivno i otkriti predivan svijet glazbe. 
 Martina Tomić, V. razred

7. GODIŠNJAK
139

KNJIŽEVNOST


MIRJANA MIMA VLAŠIĆ
Poezija ......................................................................................................141
SANJA ZADRO
Ciklus pjesama Dnevnik odsutnosti .........................................................155
VLADO NUIĆ
Tekstovi prof. dr. sc. Vlade Nuića .............................................................184
MARKO ČULJAK
Tekstovi Marka Čuljka .............................................................................196
ANTE PRLIĆ
Fratri mučenici Širokog Brijega 1945. ......................................................200
ZORA PALAC
Kome je Hercegovina duhovni odmor? .....................................................204
”Balkanska Kaljuža” ..................................................................................205

7. GODIŠNJAK
141

POEZIJA


M
irjana Vlašić Mima rođena je 03.11.1974. godine u Imotskom.
Pjesme piše od ranog djetinjstva. Po zvanju je diplomirana ekonomistica, a 
po zanimanju majka, supruga, pjesnikinja i još štošta.
Nakon završene srednje škole odlazi u Zagreb, gdje se školuje, radi, piše 
poeziju…
Zagrebu je poklonila dvanaest najboljih godina mladosti, ali i Zagreb je njoj 
zauzvrat dao puno.
Razne ljubavi i moć krvi u žilama vratili su ju u rodnu župu Gorica – Sovići.
Tu diše, voli, piše…

7. GODIŠNJAK
142

SANJALA SAM


Sanjala sam mirisno jutro
Što me širokom cestom vodi
Negdje prema tebi
U beskraj
Slobodi
Sanjala sam zelenu travu
Što plodno polje u sebe prima
I kako se naokolo raširenih ruku u zanosu vrtim
I smiješim se
Jer te slutim
Sanjala sam da je sve tek početak
I da ničeg prije bilo nije
Da postojim tek od tog jutra
Da ne pamtim jučer
I ne strahujem za sutra
Sanjala sam kako ljubim oblak
Propinjuć’ se nebu s procvalih planina
Sanjala sam tvoje ruke što me nose
Iz rosnih dubina
Put daljina
I plavih visina
Sanjala sam ruže iznikle iz stijena
U zelenom vrtu bistri zdenac grle
Sanjala sam tvoje oči
Što u moju mladost hrle
Sanjala sam raskoš krošnje stabla
Podno koje miluje me nježan hlad
Dok po tvojoj usplamtjeloj koži
Narančasto sunce jutra rasipa sjaj mlad
Sanjala sam grad od rubina
Na čijoj dugoj obali vitke žute svijeće
Bez prestanka gore

7. GODIŠNJAK
143
Disala sam topli vjetar
Plovila kroz tebe
Valove
I more
Sanjala sam tvoje tijelo
Sanjala sam tvoje lice
Sanjala sam bijele ptice
Sanjala sam dugo, puno
Pa da mi jednom i ugase sve snove
Meni će ostati komadići svjetla
Što samo tobom trepere
Srce će uvijek pamtiti tebe
I živjet će sanje ove

SRCE


U meni spava
U meni čuči
Pa onda zaurla
U meni viče
U meni buči
U meni je nježno
U meni je sneno
U meni je divlje
U meni je budno
U meni je srce

7. GODIŠNJAK
144

ZELENA BILJKA


(Nekome na dar poklonit bih ovo što vidim htjela)


Zelena biljka listove pruža
Propinje se, diže
Da bude ljepša
Šira i duža
Plavetnilo neba i mora da vidi
Čezne za skladom i da se svidi
Na nju je rosa kristalna pala
Titraju kapi na čistome zraku
Još malo, pa će se u zagrljaj zbiti,
I onda će na ovom zelenom listu,
Kao u šumi, jezero biti

BIJEG OD RUTINE


Zar ne poželiš nekad
Pobjeći od rutine
I ne naviti na buđenje sat
Tjera li te prijezir
Na uništenje stroja
Koji po programu i planu radi
Pomisliš li kako su besmisleni
Borba i suparništvo
I pobjeda
Za koju će ti, kao nagradu,
Snobovi laskanje dati
Brine li te
Što Bibliju i zapovijedi Božje
Nadvladaše

7. GODIŠNJAK
145
Načela, obveze,
Propisi i norme
I to što su grijeh, hladnoća
I distanca
Za uspjeh vrlina
Zar su mana
Toplina, osmijeh
I blizina
U zamjenu za
Odijeljene sobe
I prljave ulice
Za uskogrudne ljude
I licemjerne „ljubavi“
Za plastična lica
I umjetna tijela
Za ubijenu djecu
Drogu
I alkohola smrad
Nije li bolja ljepota prostranstva
Koju divlja priroda nudi
Ne žive li bolje neke životinje
I oni daleki „necivilizirani“ ljudi
Što ih bljesak sunca
I glas ptica budi
Prebrode li oni
Lakše od nas
Svoje probleme, jad
I „glad“
Postoji li na ovoj planeti
Potpuno sretno mjesto
Divan
Netaknut kraj
Je li na zemlji moguće
Imati raj

7. GODIŠNJAK
146

NE NOSIM NAKIT


Ne nosim nakit koji svatko vidi
Ugleda ga onaj kome se sve moje golo,
Bez kićenja,
Svidi
Prstenje, lančići i narukvice,
Kad poželim,
I sama mogu biti
Jer mene anđeli i mašta svuda prate
Oni me kite,
Oni me štite,
Oni me dižu,
Od mojih dana biserne ogrlice nižu
Kopaju mi zlato,
I lašte mi srebro,
Posiplju me sjajem,
Daju mi,
I ja im dajem

ŠAMATORJE


Bože, koji sklad ovdje vlada
Koja tišina uz plamen svijeća
Koja svježina uz miris cvijeća
Na ovoj maloj uzvisini
Što prsten joj borovi čine
Što su joj majka i kći dvije ljepotice
Što su joj otac i sin dva zvona;
Jedan na buđenje doziva
Drugi na odlazak poziva

7. GODIŠNJAK
147
Kada dođe vrijeme
Za vraćanje prahu
Za put moje duše
Baš na ovom mjestu
Tu bih htjela biti
Svoje vječne snove
Tu bih htjela sniti

NAD ZAGREBOM SNIJEŽI


Pogled kroz prozor mi bježi
Noćas nad Zagrebom sniježi
Čarolija bijela iz pahulja sipi
Sjaj iz snenog oka blješti, vrije, kipi
Prolaznika kretnje veličaju taj sklad
I stari plavi tramvaj večeras je mlad
Pamtim ove ljude
Sanjam ovaj grad
Dala sam mu mnoge sate
Ljeta, zime, rime
A on meni uspomene
Što me kao more njišu
Što u meni snažno dišu
Dala sam mu stare snove
A on meni dade nove
Rekla sam mu jednom zbogom
I da se vraćam u svoju luku
Iako me često
I čežnje
I sjete
Opet njemu vuku

7. GODIŠNJAK
148

RUŽA


Jednom je grm
Pa je u pupoljcima
Pa je rascvjetana
Pa joj se latice rasprše
I odlete
Na neki put
U neku sobu
Na nečiji dlan
U nečiji san
Rajskim izgledom oči mami
I mirisom moćnim njuh i misli ludi
Crvena, roza
Žuta ili bijela
Tako je čedna
A sama se nudi
Na njenoj se latici
Kap vode požudno drži
Ne dajući zaljubljenom suncu
Da joj je preblizu
Da je sprži
Ako je ubereš
Ko’ krikom trnom ubode
Ljutoj i lijepoj biva joj krivo
Što dodirom pogled kvariš
Jer neki su prizori ljepši dok ih nemaš
Dok ih ne dotičeš
Nego samo gledaš
Al’ ove su ruže ipak za sve nas
Za susrete
I za rastanke
Za djevojke u bijelom
I gospođe u crnom
Za prvi
I zadnji plač
Za šaku zemljanog praha protkanu mirisima

7. GODIŠNJAK
149

DA SAM


Da sam se bacila s vrha planine
Dobila bih krila
Pa bih letjela
Sletjela bih na dno oceana
Pa bih izronila
I plivala od ananasa do ledenjaka
Da sam skinula cipele
I krenula bosa
Pretrčala bih sve travnjake i polja Australije
Zatim bih u Japanu nabrala cvijeća
Da sam zorom odjahala
Na bijelom konju
Do izvora zvijezda
I tamo se umila u mirisnoj vodi
Mogla bih doručkovati s Eskimima
A oko podne ogrijati prste u šatoru
S pravim Indijancima
Da sam ostala snenih očiju
I da sam posjekla drhtave grane
Kretala bih se nesputana svuda
Pitam se
Da li bih voljela manje ili više
Da li bih plakala jače ili tiše

NOSTALGIJA


Jedva čekam kad će proći hladne noći
I nedjelje u samoći
Željela bih kući doći
Uživati tople noći
I sve moći
Baš sve moći

7. GODIŠNJAK
150

PROLAZNOST


Jednom, sve će proći
Ništa ne može zaustaviti vrijeme
Svi suzni pogledi
I tužne pjesme
Svi osmjesi
I vedrinom zagrljena jutra
Iščeznut će s tobom
Možda već sutra
Ne strepi više nad ovim životom
Čemu
Možda ovdje iza tebe ne ostane ni trag
I što god bude
Njemu ćeš stići
I Njemu ćeš biti
Svejedno dobar
Svejedno dijete
I uvijek drag
Sve mladosti minu
Dok poljupce sunčanih nam ljeta
Rastapaju hladne kiše
Uzima nas bolest, starost
Ili nešto drugo
I nema nas više
Ostaje nam svima isto
Naš posljednji dah
Prolaznost
I prah

7. GODIŠNJAK
151

TI SI MOJE SVE


Spokoju svih mojih nespokoja
Grču svih mojih strahova
Kriku svih mojih šutnji
Izvoru svih mojih radosti
Ti snago moja
I nado moja
Ti bolu moj
I strepnjo moja
Ti lijepa
I neprolazna
Ti nježna
I strpljiva
Ti rastuća
I uzavrela
Ti velika
I beskonačna
Ti bezuvjetna ljubavi moja
Ti drhtaju moj
I toplino moja
Ti daru moj
I najveće blago moje
Ti buro moja
I sunce moje
Ti suzo moja
I ružo moja
Ti,  ti si moje sve
Najdraže zlato mamino

7. GODIŠNJAK
152

KUTIJE PROŠLOSTI


Sve pospremi u kutije prošlosti
Duboko u ormar zaborava
Gdje nema mirisa
Ni kapi kiše
Daleko iza snova
I djetinjstva što neumorno diše
Zakopaj to negdje gdje neće niknuti više
Svu ljutnju, gnjev
Strah, sve rane
I uzalud utrošene
Opljačkane dane
Baci sa strane
Izbriši
Oprosti
Jer nezahvalnici nikada neće reći hvala
I sva tvoja velikodušnost
Za njih je šala
Pusti neka ih nose
Vjetar i voda
Uroni u spokoj
Po kojem se njiše
Srca sloboda
Putem šarenih oblaka
I čudesnih duginih pruga
Na krilima proljetnog vjetra
Odleti do novoga sunca
Bez srama udahni zasluženu sreću
I konačno
Živi ono što voliš

7. GODIŠNJAK
153

PJESNIK U MENI


Opet me zove
I svuda traži
Ja mu se skrivam
I tiho bivam
Ali uzalud je sve
On će me naći
I bit ću njegova
Neću se ni snaći
Jer on me vidi
Jer on me čuje
Iza debelih zgrada
I lažnih fasada
Iza teških kamenih brda
Tamo gdje moj nemir vrluda
Sa mnom je svuda
Iza osmijeha
I lažne kretnje
On njuši moje strepnje
I trga prsten ljutnje
Pa prestaju sve moje šutnje
I razbija zatvorena vrata
Pa začujem kazaljke uspavanog sata
Uzburkan u meni svijet se budi
Uranja
Izranja
Beskraj mi nudi
Zato meni treba
Malo više zraka
Malo više vjetra
Malo više kiše
Jer u meni jedan žedan pjesnik
Tako snažno diše
Baš njegova duša sada ovo piše

7. GODIŠNJAK
154

SJETIŠ LI SE


Sjetiš li se
Kada dođe jesen
I prva hladnoća dotakne ti lice
Sjetiš li se
Kad se u sumrak odnekud vraćaš sam
I u hodu rastraješ lišće po putu
Sjetiš li se
Kad zamišljen pogledaš razjareno nebo
Na koje samo što nije pala noć
Sjetiš li se ikada
Mene
Mirjana Mima Vlašić

7. GODIŠNJAK
155

CIKLUS PJESAMA DNEVNIK ODSUTNOSTI


STAN


Danas nemamo kamo
sporazumno smo zaboravili 
uzeti oglasnik 
i prešutjeli odlomak priče
koji se bavi drugim ljudima
u podne
nema nikoga
užaren asfalt
ogledam se u okruglim staklima
na tvojim očima
u staklima mojih lenonki 
koje danas nosiš
dok se prisjećaš
starice koja vjeruje u vile 
njezinoga žara
šume u kojoj smo skupljali žireve
i ražnja na kojem smo
umjesto janjca 
vrtjeli mandarine i krumpire 
svoje plave dekice
crvenih sjajnih vreća s poklonima
skakanja u sijeno u starome svinjcu
naglavačke 
da pregrizeš jezik
mislim samo o tome
kako bi bilo dobro 
da te sada snimam

7. GODIŠNJAK
156

CRNO-BIJELO


Crno čudo
zgusnutoga ljetnog dana
bez vjetra
smokvino mlijeko 
osjećanje vrha brda
dok stojiš u podnožju 
raspara te iznutra 
kao bura
kao zima
dan je 
a kao da je noć 
koja se sprema 
natjerati sve zvijezde
da padnu 
odjednom 
i ostave samo
svjetlucavu prašinu za sobom 
jutro je 
vrijeme za vježbanje 
pravila koja se ovlaš uče
zima je 
bijela kao smokvino mlijeko 
mjesec studeni 
kulminacija čekanja
noć 
mjesec studeni je kraj
sav zbijen u magiju 
komorno crn
zatvoren u sobu 
nitko nas ne može naći 
ljeto je 
popodne 
siesta 
zima je 
nepregledna
odjekuje
pjeva u pticama
crna kao smola 

7. GODIŠNJAK
157
pod noktima
čovjeka koji kida 
cvjetove među lišćem duhana
u podne 
usred kolovoza 
zima je paralelna
magija se uvlači 
među žilice na zapešću 
iznad savršeno oblikovanoga dlana
prirodno umjetnog
kao ruka antičke skulpture
piše život
ljeto je upravo 
u podnožju brda
u magličastom sumraku 
ili svitanju 
svejedno 
nepogrešivo 
oplodilo zimu 

7. GODIŠNJAK
158

ZIMNICA


Gledam čovjeka
koji grli gitaru 
i pjeva o malim 
sasvim bezbolnim 
bjegovima 
lomljivo 
a dostojanstveno 
vibrira
ima u njemu 
samo malo više magije
nego što može stati
u podivljalo razgranato 
stablo smokve
potkraj kolovoza 
samo malo više
nego što može stati 
u prozračno nedovršeno 
pokapanje ljeta
kad bismo spremali zimnice
uvijek bi ostajale u teglama 
u hladnjaku 
u smočnici 
nitko ih nikad 
nije htio jesti 
ponešto se sprema 
samo tako 
što ne zaboravljaš 
da od svake mrvice
smiješ napisati bajku 
smiješ biti ljut i veseo 
u isto vrijeme 
smiješ imaginarno 
zarinuti zube i nokte 
u meso svih svojih 
malih i velikih bogova 
što pjevaju o magiji 

7. GODIŠNJAK
159
i tetoviraju trenutke 
po svojim i tuđim zapešćima 
da se čvrsto držiš
na trenutke
za trenutke 
smiješ biti bolestan 
i najzdraviji na svijetu 
u isto vrijeme 
iz očaja 
iz nade 
sirovo 
glumeći astronauta
vremenskoga putnika 
u zakržljalom kamionu 
usred šume
pokraj neke močvare
u cik zore 
kad je sve
u što si imaginarno 
zario zube i nokte
na izdisaju 
i muzika 
i vino 
i sokovi  
i tijela
i ljeto 
svi šareni gorko-slatki ljudi 
koji su ti poslužili 
kojima si poslužio 
na trenutke 
za trenutke 
koje nikad nitko 
neće htjeti jesti 

7. GODIŠNJAK
160

Do'stlaringiz bilan baham:

©2018 Учебные документы
Рады что Вы стали частью нашего образовательного сообщества.
?


north-marysville-edgecomb-3.html

north-plainfield-2.html

north-plainfield.html

north-platte-high-school.html

north-river-shores-vacuum.html